SVI SVETI- Lorena Vuleta 7.b

Svi Sveti

vjeronauk Svi sveti

Kada sam bila mala,sva djeca iz susjedstva dolazila su se igrati. Bilo nas je jako puno. Igrali smo se žmirke,lovice,friza,sve igre smo igrali sa osmijehom i bili smo veseli. Pravili smo mnoge probleme,ali bilo nam je zabavno. Još se svega sjećam,baš kao da je jučer bilo.Ali odrasli smo. Svatko je sebi našao novo društvo. Sve se raspalo. Neka su prijateljstva ostala,ali nikada više neće biti onaj poseban smijeh kada netko upadne,ona radost kada se upikaš ,ona sreća kao kada smo bili mali. Sve je drugačije. Svi su se promijenili. Postali su sebični,upali u loše društvo,sada se jedva pozdravimo na ulici,a prije nismo mogli jedni bez drugih. Prebrzo smo odrasli,prebrzo smo se počeli ponašati kao da smo pokupili svu pamet svijeta. Ti prijatelji iz djetinjstva su mi bili najbolji prijatelji,maštali smo o svemu,gdje ćemo živjeti,za koga ćemo se vjenčati,tko će nam biti kum,a sada svatko mašta posebno. Tih prijatelja nema. Zapitam se:”Dali i ja njima nedostajem kao i oni meni,dali i oni požele vratiti vrijeme,dali su i oni zapamtili moj osmijeh kao i ja njihov.”A mogli smo ostati zajedno,mogli smo maštati o budućnosti. ZAJEDNO! Obećali smo si da nikada nećemo otići,da ćemo ostati zauvijek prijatelji. A koliko nas je ostalo? Niti jedno! Pamtim sve riječi,sve probleme,sve igre,sve rođendane,sva obećanja. Ali sada to sve polako nestaje. Prijatelji stari gdje ste,dali ću vas ikada naći? Vjerujem da hoću. Nadam se. Ali znam da nikada ništa neće biti isto. Nikada više nećemo dijeliti tajne i zajedno biti sretni. I sada shvaćam koliko smo bili sretniji dok smo bili djeca!

Iva Jurić –Kutišić 8 a

Bog neka Te prati
Svim silama svojim;
Svaki pogled od zlata tvoj;
Milosti žarke neka ti udijeli
U vapaju tvome koji ga moli
I vječno voli u udaru groma;
S otkucajem bljeska munje
Neka sjaji sve korake puta tvoga.

Kiše jutara zdravih
U sreći otkane
Nek’ te obilatim tkanjem obaspu
U izljevu dugina sve sjaja
I ranama iz ljubavi probodenim
Neka te Vječno zagrli
I sve rane Tvoje
Neka iz vječnosti zacijeli.

Josip Aničić, Zagreb, 1995.

Nazočio je lijepi broj vjernika, mama, tata koji su došli bodriti nad svojim prvaščićima, te učiteljice i vjeroučitelji te vjeroučiteljica.

Za vrijeme Susreta župnik je blagoslovio »teške« torbe koje su đaci prvaci prvi puta ponijeli u novi Put.

Izvjestio:

Josip Aničić, vjeroučitelj

__________ ESET Smart Security informacija, verzija baze podataka virusnih potpisa 6327 (20110726) __________

poruka je provjerena programom ESET Smart Security.

http://www.eset.com.hr

Papa je mlade koji su se okupili na molitvenom bdijenju srdačno pozdravio riječima: “Osobito sam zadovoljan sto sam ovdje s vama, na ovom povijesnom trgu koji je srce grada Zagreba. Ovaj je trg mjesto susreta i komunikacije, na kojemu cesto prevladava svakodnevna vreva. A sada ga vaša nazočnost gotovo pretvara u hram, čiji je svod samo nebo”.

Nakon sto je zahvalio mons. Marinu Srakiću, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, za lijepe rijeci kojima je uveo u ovaj susret, posebno je pozdravio i dvoje mladih, Daniela i Mateju, koji su izrekli svoja svjedočanstva o kršćanskomu življenju.

Papa se u svom obraćanju mladima osvrnuo na Poslanicu svetoga Pavla apostola Filipljanima, istaknuvši kako je sv. Pavao pozvao sve nas da se “radujemo u Gospodinu uvijek”. “Riječ je to po kojoj duša zadrhti, ako uzmemo u obzir da Apostol naroda tu poslanicu piše kršćanima u Filipima dok je bio u zatvoru, u iščekivanju presude. On je okovan, ali navještaj i svjedočanstvo Evanđelja ne mogu biti zatočeni”, rekao je, te dodao kako pouka koja se može izvući iz iskustva sv. Pavla glasi da se i u mračnim trenucima može očuvati radost.

Sveti Otac mladima je ukazao na potrebu za nečim što “nadilazi”, nečim što daje smisao svakodnevnome životu. Mladima je poručio: “Dragi prijatelji, vaša je mladost vrijeme koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja! To je vrijeme velikih obzora, snažno
življenih osjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje”. Rekao je i kako mladost, predivno životno razdoblje, u sebi nosi duboku čežnju. Ali, ta čežnja ne briše sve ostalo, nego mladosti daje puninu.

svaki pogled od zlata tvoj

Bog neka Te prati
Svim silama svojim;
Svaki pogled od zlata tvoj;
Milosti žarke neka ti udijeli
U vapaju tvome koji ga moli
I vječno voli u udaru groma;
S otkucajem bljeska munje
Neka sjaji sve korake puta tvoga.

Kiše jutara zdravih
U sreći otkane
Nek’ te obilatim tkanjem obaspu
U izljevu dugina sve sjaja
I ranama iz ljubavi probodenim
Neka te Vječno zagrli
I sve rane Tvoje
Neka iz vječnosti zacijeli.

Zagreb, Josip Aničić, 1995.  

Volim te!

Nek ti večer donese,

Moj topli zagrljaj,

Nježni drhtaj srca

Koje ti kaže:

Samo:

Jednostavno:

Volim te!

Teško je šutjeti…pred nepravdom

Teško je šutjeti pred nepravdom.
Teško je ići dalje.
Teško je biti pobjednik pred nepravdom.
Lako je optuživati i prebacivati,
Grijeh propusta.

Izbacivati fraze, optužbe;
I ostati na tome;
Dovoljno je poduprijeti
Svoja leđa i izaći iz fotelje;
I založiti se!

Brojni komentari: trebalo je, moglo se:
A ljudi i optužbe – su činjenica i nepravda,

Svatko nosi svoj dio odgovornosti;
I ponosa i promašaja; i tuge i bola;
Ali tko to još čuje.

Sutra je novi dan,
Novi poraz, novi zaborav;
I nove vijesti;
A čovjek još uvijek, još uvijek sjedi;
I čeka, i čeka svoju Istinu;
Istinu drugih; šutnje, pričanja,
Bez rada:
Optužbe srama i nepravde…

B. S 18:IV. 2011. J. Aničić