POSTOJI GRIJEH


POSTOJI GRIJEH
Ř Nije moderno govoriti o grijehu, te ga se svodi na psihologiju, sociologiju ili fatalizam.
Ř “Grijeh stoljeća je gubitak smisla za grijeh” (Papa Pio XII)
Ř Pristupamo odozdo:
– Grijeh je uvreda osobe, a ne tek “svete stvari”
– Grijeh je povreda ljubavi
– Grijehom vrijeđamo sami sebe

GRIJEH JE

Ř Udaljavanje od Boga i priklanjanje stvorenjima.
Ř Egocentrično kruženje oko sebe
Ř Ne uočavati svoje grijehe. (“Kaže li tko od vas da je bez grijeha lažac je i u njemu nema istine.”)
Ř Veći je grijeh očajavati nad grijehom, nego bilo koji grešni čin. Juda je očajavao, Petar ne…
Ř Zloupotreba slobode
Ř Pokušaj ostvarenja sebe bez Boga

Grijehom remetimo odnos prema
1. Bogu (buna, povreda, odbacivanje… “Ražalio sam dobrotu Božju nad sobom.” – Andrić)
2. Sebi (negacija slobode, neodgovornost, autonomija, egoizam, osamljenost)
3. Zajednici (zakon spojenih posuda … pušač i okolina …) Grijeh ne “ranjava” Boga u njemu samom, ali ga prvenstveno ranjava ukoliko pogađa one koje Bog ljubi. … Bog je sebe postavio čuvarom prava svake ljudske osobe.

Grijeh = “Vidje da je stablo dobro za jelo… uze i dade mužu”
Krivnja = “Otvore im se oči i spoznaše da su goli”
Stanje krivnje = Od sada žive pokriti lišćem, sakrivaju se od Boga.

Pazi! Stanje krivnje može imati i psihičke uzroke.
Stoga je osjećaj krivnje lažan ako:
1. ostaje nakon stvarnog obraćenja
2. kada je prenaglašen
3. kada nastaje bez slobodno učinjena čina
4. kada izbija iz podsvijesti

GLAVNI GRIJESI

Srednji vijek:

Ř Sedam glavnih: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost

Ř Šest protiv Duha Svetoga: ufati se preuzetno u milosrđe Božje, zdvajati o milosti Božjoj, protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere, zavidjeti bližnjemu milost Božju, odbijati tvrdokorno spasonosne opomene, ustrajati u nepokori.

Ř Četiri u nebo vapijuća: hotimično ubojstvo, sodomski grijeh, tlačenje ubogih, uskraćivanje zaslužene plaće.

IZVORI GRIJEHA

Ř Napast: nutarnji poticaj (napast još nije grijeh!)
– Izvori napasti su: ljudska narav, loša sredina, đavao
– Tijek napasti: misli, želje, poticaji

“Svakog napastuje njegova požuda, koja ga privlači i mami. Požuda zatim zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh, izvršen, rađa smrću.” (Jak 1, 14)

Ř Grešna prigoda
– Bližnja: kad učestalo griješimo u istoj prigodi
– Grijeh se bez teškog razloga upustiti u bližnju grješnu prigodu. Ako već moramo, onda je molitvom moramo učiniti daljnjom grešnom prigodom.

Pad ti se dogodi u desetinki, u tisućinki sekunde… A onda, poslije toga se osjećaš kao da si pao s nebodera. (V.Zlatko)

TEŠKI I LAKI GRIJEH

Ř Teški grijeh je odbacivanje fundamentalne opcije.
– Teški grijeh je smrtni ukoliko za dušu znači smrt milosnog života.
– Ono što je objektivno teški grijeh ne mora subjektivno biti smrtni grijeh. Ali ono što je subjektivno teški grijeh, to je također i subjektivno i smrtni grijeh.

Smrtni grijeh = teška materija, potpuna spoznaja, potpuni pristanak
Laki grijeh = ako nešto od ovog gore nedostaje

Ř Nema teškog grijeha ako postoji: neznanje, zabluda, nepažnja, požuda, strah, prisila.

“Bog je namjerno ostavio u tami granicu između lakog i teškog grijeha da čovjek ne bi lakoumno upadao u lake grijehe.” (Augustin)

SVI SMO GREŠNICI

Ř U Crkvi je jedino mjesto grešnicima. Matej je grešnik – carinik. Petar ribar, a ribari moraju psovati. Ako nisi grešnik, pronađi nešto, svrstaj se među grešnike. Isus ne ide prvima, i pobjednicima, on ide gubitnicima.

“Ako se poznaš zašto se oholiš.” (na vratima zahoda u dvorcu P. Hektorovića na Hvaru)

Ř Vlastiti nas grijesi zaprepašćuju kad ih vidimo na drugima. (Goethe)

“Nema grijeha najvećeg grešnika na svijetu, čije sjeme i u mojoj i u tvojoj duši nije posijano. Nema toga što ja ne bih bila u stanju učiniti…”

Ř Bože ako se ne smiluješ, sam ćeš hodati po raju. … Onaj samodopadni pustinjak u nebu.

Zašto su grešnici bliže Bogu? … Privezani smo koncem za Boga…

ISUS I GREŠNICI

Ř Stvarnost grijeha, i posebno istočnog grijeha, razjašnjava se samo u svjetlu božanske Objave. Bez znanja koje nam ona daje o Bogu ne može se jasno spoznati grijeh, pa čovjek pada u napast da grijeh tumači jednostavno kao nedostatak rasta, kao neku psihološku slabost, neku zabludu, kao neizbježnu posljedicu nekoga neprikladnog društvenog sustava itd. Samo kad se poznaje Božji naum o čovjeku, shvaća se da je grijeh zloporaba one slobode koju Bog daje stvorenim osobama da mogu ljubiti njega i ljubiti se međusobno. (KKC, 387)

Ř Po krštenju se prvotni sklad ne uspostavlja, ali se u čovjeku ucjepljuju nadnaravne energije za borbu. (Prije: svezani – a vrag nas mlati; Sada: odriješeni – na nama je da se branimo)

Ř Istočnim grijehom ljudska je narav ranjena (ne uništena!) – pr. ranjeni vojnik se teže bori. čovjek od sada slabije “vidi”…

Ř Kaže se da onaj tko ne poznaje prošlost osuđen je ponavljati je. No sve da je i upozna ponavljat će je dok ne upozna Krista.

Ř Isus je došao zbog izgubljenih. Isusov je samo onaj tko se priznaje izgubljenim i nađenim – svaki dan.

Ř Isus ubija zlo (grijeh) a spašava zločinca (čovjeka), dok svijet ubija zločinca (čovjeka) a ostavlja zlo (grijeh).

Ř Ako Krista ne upoznaješ zbog toga što ga odabireš, upoznat ćeš ga odbacuju i ga.

Protiv grijeha se na bori direktno se s njim konfrotirajući, nego da ga preskočiš. Da se uspneš Bogu.

GDJE OBILOVA GRIJEH, OBILOVA I MILOST

Ř Veliki ljudi imaju velike sjene.

Peta, mjesto slabosti, ali i ono ime se pobjeđuje zmija.

“Blaženog li grijeha koji je zavrijedio tolikog Spasitelja.”

Ř Kao što nema planine bez doline, ni rijeke bez korita, ni fotosinteze bez naizgled beskorisnog ugljičnog dioksida – tako nema ljubavi Božje u nama bez priznavanja grijeha.
Grijeh je “gorivo” za ljubav. Jer “obilova grijeh, obilova i milost.” “Bog je zatvorio sve ljude u neposlušnost da im se svima smiluje“ (Rim 11,32)

Petar je susreo Isusa tek kada ga je zatajio !!!!

Ř Bog je blizu onima koji su skršena srca.

Ř Grijeh je naše umiranje iz kojeg klija Božja milost u našim životima.

Ř Sva naša čađa kristalizira se u Kristu i postaje dijamant. Kao dobar umjetnik … mrlja.

Ř Oni su naš “otpad” od kojeg Bog “recikliražom” stvara jedinstvenu vrijednost, neproizvedivu drugačijim načinom.

Grijeh je naše umiranje iz kojeg klija Božja milost u našim životima.
Život je crno-bijela nit. Kad ne bi bilo crne niti, ne bi mogao izdržati tenzije.
Ako mi uzmeš demona, bojim se da će me i moj anđeo napustiti.

“Ljubav pokriva mnoštvo grijeha”

Grijeh nije više opasan kad ga imenujemo, jer to znači da smo se s njime stavili u koštac. Opasan je samo neimenovani grijeh, onaj kojeg nazivamo razboritost, ljubav…

POSLJEDICE GRIJEHA

Grijeh mnogo obećava, malo daje, a sve uzima.

Adam i Eva su mislili biti bogovi, a spoznali su da su goli.

U čem netko griješi, u tom i ispašta. (Naslj. Krista)

Ř Bit je grijeha je konfliktni misterij u intimi osobnosti “između htjenja i moći, prakse i ideala”. Grijehom čovjek sam sebe vrijeđa i ostaje unutar svojih mogućnosti. Pri tom gubi uvid da je sam žrtva svoga grijeha. Lišava se snage, padaju i u začarani krug koji ga gura u sve dublje otvrdnuće. (K.Demmer, Christi vestigia sequentes; u I.Fućek, Peccato oggi, str.103)

Ř Pio sam vino, crno i teško kao nesreća. I bilo mi je jasno kojim sam to putem krenuo. Išao sam kao otrovan. A kad me poduzelo piće, bjesnio sam svu noć. Posljednje što sam vidio u velikom ogledalu: ležao sam voštana lica, a oko mene bludnice, jedna je držala moju lisnicu i brojila banknote. Kad sam se probudio – bilo je u jednom malom tek nasađenom parku – moj smoking je bio mokar, a moje ruke krvave od razbijenih čaša, krvave i – gole. Obijesna djeca su mi natakla napukao, drven obruč na vrat i sad se kraj mene samilosno zbunjeno smiješi gradski stražar koji me probudio. Bilo me je stid sunca. (Andri , Ex ponto i Nemiri, Svjetlost, Sarajevo 1975, 34)

Ř Zarobljeni grijehom:
– Zatvoren u sebe, odbija druge
– nema pravih prijateljskih ni ljudskih odnosa
– pokušava prevariti sebe i druge
– osjeća samoću u srcu
– podijeljen je između sebe i Boga; sebe i bližnjih
– rastrgan je u samom sebi

Ř Slobodni od grijeha:
– živi u slobodi djece Božje
– otvoren je prema Bogu i bližnjemu
– istinoljubiv je
– ima vrste i trajne, prijateljske odnose s drugima
– trajno komunicira s Bogom
– slobodan je za djela ljubavi

ČINI OBRAĆENIKA

1. Pokajanje
– ponizna spoznaja sebe
– slobodan napor protiv sklonosti grijehu
Bol duše, zaziranje od počinjenog grijeha, odluka više ne griješiti
Contritio = kajanje iz ljubavi; Atritio = kajanje iz straha

2. Priznanje
– pred Bogom i Crkvom
– Grijehe ispovijedamo prema idealu kreposti kojeg Bog stavlja pred nas.
– Na čujan način, bar jednom godišnje
– Cjelovito (formalno = dobra volja; materijalno = po broju i vrsti)
Od materijalne cjelovitosti ispričava veliki strah i stid.
Junački griješi, junački se kaj.
Nema dobrih kršćana, postoje samo razbojnici koji se kaju.
Gdje smo jučer stali, gdje smo jučer pali – danas idemo naprijed. (S. Lice)
Trišnja…

3. Pokora ==> pospješuje nutarnje kajanje

Odrješenje
– ako je otvoren
– uvjetno odrješenje (opći uvjet, izričiti uvjet, nikad uz tajni uvjet)
– može se tražiti da izađe iz bližnje grješne prigode

SAVJEST

Ř Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama nepobitno mi govori o opstojnosti Božjoj.

“U dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti našeg srca: čini ovo, a izbjegavaj ono.” (GS 16)

“Pater, osjećam se kao da sam se probudio u turskom zatvoru s viješću da mi je kazna produžena.”

ZAŠTO ISPITIVATI SAVJEST?

Smisao našeg života je da čistimo oči srca kojim ćemo Boga gledati. (Augustin)

“Postane li tamna svjetlost koja je u tebi, sve će ti biti tamno!”
Čir na želucu nije posljedica onoga što jedete, nego onoga što vas izjeda.
Ř Zanemarimo li savjest, i svojim postupcima uđemo u raskorak s njome neizbježno:

1. Ugrožavamo jedinstvo svoje osobnosti
2. Volja nam prestane težiti k vrednotama
3. Volja i razum su u raskoraku

Ř Ispit savjesti ne bi smio biti hladna stoička vježba kojom se svojim nastojanjima oblikujemo. To bi prije svega trebao biti susret s Onim koji nas uvijek bezuvjetno prihvaća i koji želi da se s Njim susrećemo ne samo zbog grijeha nego i zbog uspjeha i briga; zbog povjerljivog razgovora u ISTINI. Istina nas oslobađa.

Radi se o tom da otkrijemo gdje se lažemo ???
Ř Ispitujemo nismo li možda zalutali?
– Naglasak nije toliko na tome da sobom vladamo nego da sebe Bogu predajemo!
Ř Ignacije smatra važnijim ispit savjesti od same meditacije.
– Ispit savjesti je uvijek obnavljanje prve ljubavi.

Ujutro, podne, uvečer: Misli, riječi, djela; ili kronološki; ili po mjestima gdje sam bio

Posebni ispit savjesti: Radi se o određenoj mani koju sustavno odstranjujem; ili o vrlini koju sustavno izgrađujem.

ISPIT SAVJESTI

1. Zahvali za primljena dobročinstva. č Zahvali za milost.
2. Moli milost da upoznaš svoje grijehe. č Moli milost.
3. Traži račun od samoga sebe. č Da li si zanemario milost.
4. Moli Boga za oproštenje. č Da ti se smiluje.
5. Odluči da ćeš se popraviti. č Uz pomoć milosti.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Preoruke

Ovaj portal koristi i preporučuje Jutarnja Zvona web hosting

www.jutarnja-zvona.com

Ovaj portal koristi i preporučuje Jutarnja Zvona web hosting

%d bloggers like this: