RADOVI i MATERIJALI i KAKO objaviti…RAD…ili…
Vaši radovi – materijali…
Pošaljite Vaše radove ili materijale…
jednostavno:
- Popunite mjesta (dolje niže naznačena, jasno umjesto referata pišete Vaš tekst ili slično…kako je već naznačeno)
- i ne zaboravi napisati svoje ime, prezime (osim ako je anonimno)…i ubrzo čekajte odgovor te objavu…
- E – mail: josipanicic@yahoo.com
- Ili posaljite e – mail: koji sam Vam dao na satu…
HVALA!
Svaki rad je dobro došao jer je imao u sebi dobru namjeru – da se svi obogate…
Josip Aničić, prof
Dobro došli na stranice:
»Vjeronauku pruži ruke«
Forum
Translate
Jutarnja zvona 
stu. 18, 2009 @ 18:18:53
hey ljudi
stu. 18, 2009 @ 18:20:00
hey< ima li tko za dop
ruj. 26, 2011 @ 19:20:48
Te večeri je čula pjesmu koju je toliko dugo potiskivala.Dok je kiša spirala sve tragove tihih prolaznika,pokojih ljubavnika i tužne dijece ne onake kakvu smo navikli da budu,ona je dugo zurila u zamagljena stakla starog prozora. Pogled se gubio u daljini, bila je sama. Ta dobro poznata pjesma ju je podsjtila na sve avanture koje je provela sa tim nepoznatim mladićem.Zašto nepoznatim,kad su toliko dugo zajedno lutali tražeći sve moguče odgovore svoga postojanaj? Oni su se pojavljivali nenajavljeni i neočekivani. Ponekad u obližnjoj knjižnici gdje je sakupljala stare papire koje bi migla naložiti, jer je zima bila duga i hladna, ponekad u obližnjoj ribarnici gdje je čistila podove a najčesće na ulicama kojima je svaki put prolazila. To je bio njen zivot ,svakodnevno lutanje i borba.Ta pjesma je kriva ona ju je podsjetila na sve te sate koje je provodila snivajući najgorće snove. Kasnije je shvatila da je ta pjesma bila samo njena i Božija i ničija više. Mogla je da bude neopjevana al ona se odlučila na drugačije.Pjevat ce iz sveg glasa, tako da će svi znati da je ona živa. Svaki njen korak bit će popraćen jednom suzom jer ona je našla način da oslobodi svoju pjesmu. Raširirit će krila iako će svakog dana neko iznenada da posjeće jedan mali dio, pero po pero i opet će morat iznova al neće joj biti teško jer je znala da je nekad postojala i pjesma o njoj koju je sama pisla. Nije bilo potrebe da je uljepšava. Njene bore su ornamenti, najljepša melodija. Znala je da je nešto ostavila iza sebe. Svoju pjesmu, svoj život i jednog beskućnika koji joj je svojom ispruženom rukom davao samo blagoslov.
ruj. 27, 2011 @ 20:23:24
Stvarno prekrasan rad, …
Ovako nešto nisam duugo čitao, …
Svaka čast i sve čestitke…
Samo hrabro naprijed,…
Veliki Pozdrav i Hvala!
ruj. 27, 2011 @ 23:29:03
Zahvaljujem Vam na izdvojenom vremenu i komentaru,naravo.Svaka sugestija,kritika pa cak u ovom slucaju pohvala dobro dodje kada se covjek nadje na pocetku svoga rada.I dalje cu se truditi da pisem ali ovoga puta jos bolje radove,Vas komentar ce biti moj podsticaj za dalje dijelovanje.Hvala Vam jos jednom.Upucujem pozdrav!